Angažirani brak
Svi započinju brak s velikim obostranim angažmanom s ambicioznim zajedničkim ciljevima. Razgovaraju i sanjaju o zajedničkom stanu, djeci, slobodnom vremenu, moru, skijanju, vječnoj ljubavi, putovanjima, izletima, izlascima, autu, prijateljima, posjetima kazalištu i plesnim dvoranama. Zamišljaju si i zajedničko krstarenje (ako dobiju na lutriji!). Sve im izgleda moguće i lako dohvatljivo. Ne ostaju samo na pričama i snovima. Nije im teško »zasukati rukave« i na tome zajedno i raditi. Od najuobičajenih svakodnevnih poslova pa nadalje svuda su oboje prisutni i aktivni. Zajedno peru suđe, nose smeće, brišu prašinu, usisavaju stan, mijenjaju pelene djetetu. Ništa im nije teško. Nikada nisu umorni. Zajedno su angažirani od jutra do navečer. I nakon toga angažman ne prestaje. Oboje angažirano i aktivno »spavaju«. Nije im dosadno ni danju ni noću. Ništa im nije teško ni neostvarivo.
Što se kasnije događa s tim angažiranim brakom? Često brak ostaje a zajednički angažman nestaje. Sve im postaje teško i dosadno. Sve manje pričaju a još manje sanjaju. Noći su im sve duže i praznije. U njima se sada više odmaraju, ali su ujutro umorniji. Djeci se sve manje vesele. Inicijativa i novih ideja je sve manje.
Kako je došlo do te metamorfoze angažiranog u neangažirani brak? Kakao je iz interesantnog nastao dosadni brak? Kako je iz oduševljenoga bračnog angažmana nastala dosadna i zamorna bračna obveza? Može li se to spriječiti?
Prema iskustvu iskusnih psihologa i bračnih savjetnika na području bračne i obiteljske psihoterapije, može se kazati da se u pozadini nalazi iluzija mladih bračnih partnera o vječnom trajanju prvobitne bračne ljubavi uz uvjerenje kako je ona ostvariva i održiva bez odricanja i žrtve, napora i truda, vlastitog angažmana i investiranja. Zahvaljujući početnoj zaljubljenosti, brak počinje »po principu užitka«, kada se sve ostvaruje odmah, sada i bez napora. Taj pozitivni naboj je toliko snažan da poput čarobnog štapića sve pretvara u užitak. Zbog toga ništa nije teško i sve je moguće. Kod toga se ne misli da svaki dugi odnos, a to je svakako i brak, može nastaviti svoju egzistenciju samo i jedino »po principu realiteta« sa sposobnošću povremenog odgađanja i čekanja na užitak. Sada se užitak ostvaruje uz prethodni napor, koji stvara okolnosti u kojima se može dogoditi užitak.
Brak nije samo užitak i uspjeh. Kao i svaki dugi odnos, on je kombinacija uživanja i odricanja, uspjeha i neuspjeha, sreće i nesreće. Bračni partneri moraju obostrano angažirano i dogovorno uživati uz prihvaćanje odricanja, veseliti se uspjehu uz svladavanje neuspjeha te biti sretni uz sposobnost pretvaranja nesreće u šansu još kvalitetnije zajedničke sreće.
