Fleksibilno prilagođavanje u braku
Dugi bračni odnos je neodrživ bez permanentne prilagodbe raznolikim zahtjevima, promijenjenim prioritetima i naglim promjenama u svakidašnjoj bračnoj stvarnosti. Kao živi organizam brak i bračni partneri se stalno mijenjaju, razvijaju, međusobno i na van prilagođuju. Brak ima svoje razvojne faze. Bračna ljubav nije uvijek ista. Bračna spolnost također doživljava promjene. Brak u mlađim, srednjim i starijim godinama nije isti. Javljaju se drugi zahtjevi, drukčiji prioriteti. Ako se sve to zanemari, ako se sve to ne prati, ako se međusobno dobro ne sluša i zapaža, brak s vremenom prestaje biti zajednica onih koji se vole i pretvara se u zajednicu onih koji se više ne poznaju, ne razumiju, ne zapažaju, ne slušaju, ne podnose. Razvija se zajednica onih koji se dosađuju, izbjegavaju, mimoilaze, dopisuju, a s vremenom i po sudovima tuže i obračunavaju. Od onoga divnog početnog stanja potpunog razumijevanja i slaganja nastaje razdražljivo i alergično, netolerantno i svadljivo, izderavajuće i vrijeđajuće međusobno mučenje udvoje.
Da bi se to predusrelo, izbjeglo, treba se fleksibilno prilagođivati promijenjenim bračnim okolnostima. Treba biti sposoban mijenjati svoje stavove i poglede. Brak je rijeka koja teče, koja nije uvijek i na svim svojim dijelovima ista, u kojoj se mora tehnika i strategija ribolova prilagođivati mjestu i vremenu. Ne može se na svim dijelovima rijeke i u sva godišnja doba na isti način loviti i uloviti ribu.
Sjećam se jedne svoje šetnje na obali Dunava kad je preda mnom stariji gospodin svaki čas silazio prema rijeci i nešto radio u vodi, pa se vraćao na nasip i tako u niz navrata. U jednom se momentu zaustavio, prišao mi i rekao: »Gospodine primarijus, da ne mislite da sam šenuo i trebam vašu pomoć, moram vam protumačiti o čemu se radi.« Održao mi je zatim divno »predavanje« o kibernetici drugog reda, o »učenju učenja«. Rekao mi je: »Spremam se sutra u ribolov. Sada ispitujem s kakvim mamcima i gdje se najbolje hvata riba. Sutra ću na to mjesto doći i imati dobar ulov!« On je naučio kako se uči svaki dan drugačije loviti riba. To je kibernetika drugog reda, učenje učenja.
To nam treba i u braku ako ga želimo spasiti od rastave. Moramo naučiti kako se uči svaki dan drukčije živjeti u braku, kako ćemo imati uvijek novog, svježeg i interesantnog bračnog partnera, kako ćemo pronaći uvijek nove oblike zajedničkog uživanja u intimnosti i nježnosti održanog braka. Bez toga brak jednostavno »presuši«, usahne, prestaje odavati znakove života, postaje mrtav, dosadan, neizdrživ. Nemojmo dopustiti da se to dogodi i našem braku! Isplati se zajedno učiti kako se uči svaki dan imati drukčiji, sve interesantniji i zanimljiviji brak. Ako to radimo, nema mjesta ni ljubomori ni rastavi.
