Posljedice zanemarivanja dijaloga u braku
Bračni dijalog omogućuje bračnim partnerima izmjenu vlastitih samoportreta, emocionalno i duhovno osvježavanje i razvijanje bračnih odnosa, zajedničko reflektiranje u vezi s bračnim događanjima, učenjem i razvijanjem bračnih osjećaja. Otvara im prozor u zajedničko bračno nesvjesno. Pretvara se u radionicu samorazvoja braka i pojedinoga bračnog partnera. Pretpostavka je izgradnje intimne niše bračnih partnera, osnova je bračne samopomoći i osposobljava bračne partnere za istraživanje svojih odnosa u braku.
Bez bračnog dijaloga bračni se partneri veoma brzo pretvaraju u potpune strance, koji nemaju pojma kraj koga i s kim dijele bračnu postelju. Njihovi bračni odnosi emocionalno i duhovno stagniraju, monotoniziraju, gube privlačnost i svježinu i postaju nešto što ih sve više razdvaja i iz kojih bježe svakom mogućom prilikom. Prestaju zajednički razmišljati o sebi i svom braku, o onome što se u njemu događa, što im u njemu smeta ili što im u njemu odgovara. Gube uvid u svoj brak i njegovo momentalno stanje. Postaju vanjski promatrači a ne više unutarnji sudionici svojih bračnih zbivanja. Bez bračnog dijaloga nisu u stanju prepoznavati, razumijevati i adekvatno reagirati na međusobna emocionalna stanja. Ne znaju više prepoznati žalost, radost, nelagodu, strah i tjeskobu bračnog partnera. Ostaju sami sa svojim od partnera neprepoznatim emocijama. Nisu više u stanju osvještavati što se to zapravo događa među njima. Njihov brak kao i oni samo prestaju se razvijati. Teško je ugrožen bračni intimitet, jer u njemu više nema otvorene i slobodne izmjene slabih i jakih, dobrih i loših strana i jednog i drugog partnera. Najteža posljedica nestanka bračnog dijaloga je izostanak svake mogućnosti bračne samopomoći i objektivnog prepoznavanja i istraživanja svojih odnosa u braku.
Mislim da nije teško zaključiti kako u takvom braku nema više ozbiljnih razloga za ostajanje u njemu i da su stvorene sve pretpostavke i uvjeti za razvod. Mnogi istraživači bračnih razvoda razvili su tehniku dijagnosticiranja i prognoziranja razvoja bračnih odnosa bilo u smislu nastavljanja bračnog zajedništva bilo u smislu prijeteće rastave upravo na analizi kvalitete bračnog dijaloga.
Iz svega proizlazi veoma konkretan zaključak: Ako želimo sačuvati brak, ako želimo spriječiti moguću rastavu, preostaje nam samo jedno rješenje: sačuvati i razvijati bračni dijalog. Brak bez dijaloga bračnih partnera, i to svakodnevnog, bez obzira u kakvim su momentalno međusobnim odnosima, nužno ide prema rastavi ili pretvaranju u mrtvi brak, što nije ništa drugo nego »mrtvilo udvoje«, a nikako život udvoje.
