Uvid u svoje osjećaje-03
Druga emocionalna vještina potrebna bračnim partnerima je uvid i poznavanje jakosti, slabosti i granica svoga emocionalnog reagiranja i ponašanja unutar braka.
U braku se radi, govori, svađa, spava, odmara, moli, zabavlja, igra, gleda televizija, sluša radio, računa, posprema, nabavlja, uči, izmjenjuju intimnosti, seksualno približava i opći. Sve je to, međutim praćeno emocionalnim reagiranjima, izražavanjem pozitivnih i negativnih, slabijih i jačih emocija. Kod svega toga se bračni partneri vesele ili ljute, smireni su ili nervozni, plaču ili pjevaju, šute ili galame, vrijeđaju ili cijene, hvale ili kude. Sve to ima i svoj intenzitet slabiji ili jači, pa sve do udaranja bračnog partnera ili razbijanja po stanu. Nažalost, često supružnici nemaju uvid u svoje bračno emocionalno reagiranje. Tek kada vide posljedice svoga ponašanja, postaju svjesni svoje neodmjerenosti, nepravednosti i nerazmjera između svoga reagiranja i stvarnoga događanja.
Svoje emocije ne trebaju samo osjećati nego i o njihovu korištenju razmišljati i na njima učiti. Braku trebaju emocije, ali s njima u braku treba pametno postupati, a ne se njima bespomoćno predati. Inteligentno postupanje s emocijama nazivamo emocionalnom inteligencijom. U svojoj knjizi »Umijeće bračnog života« pisao sam o bračnoj emocionalnoj inteligenciji kao bitnom djelu kvalitetnoga braka. Emocije treba povezati, a ne zamijeniti s racionalnim razmišljanjem. Misli i emocije moraju ravnopravno vladati brakovima. U njima treba razmišljati i osjećati, koristiti i »glavu« i »srce«.
O emocijama trebaju bračni partneri otvoreno razgovarati, voditi dijalog, jedan drugome davati povratne informacije, tumačiti i opisivati što u sebi osjećaju i na osnovi toga zajedno učiti, stjecati iskustva i razvijati nove perspektive svoga braka. Međutim, u brakovima se o osjećajima šuti, o njima ne razmišlja, njima se prepušta i dozvoljava im se da supružnike bez kontrole i uvida usmjeravaju prema nečemu što ne žele. Brak je uz sve ostalo i veoma komplicirani emocionalni fenomen, u kojemu se treba snaći, kojim treba upravljati i voditi prema zajedničkom cilju oba bračna partnera.
U brakove treba vratiti zajedničko razmišljanje i razgovor o onome što svakodnevno osjećamo u njemu. Opasno je to stavljati pod tepih i čekati priliku i bolje dane da se pogleda što se tu sve nalazi. Tada je obično već kasno. Bračne emocije slične su vodi bez koje ne možemo živjeti, ali koja nam može itekako zagorčiti život pa i uništiti nas. I emocije u braku mogu nas usrećiti i unesrećiti, spasiti i uništiti, dovesti pred oltar, ali i na sud zbog rastave. Ne čekajmo njihovu »poplavu«! Koristimo ih pametno i ljudski, misleći na sebe, partnera i djecu.
